Kronološki gledano, implantoprotetika je najnovija grana dentalne medicine, a bavi se opskrbom bezubih dijelova čeljusti implantatima i pripadajućom protetskom suprastrukturom. Protetska suprastruktura se sastoji od nadgradnje i krunice, mosta ili proteze. Na implantatima su moguće dvije vrste protetskih suprastruktura, one koje pričvršćujemo vijcima i one koje se cementiraju. Ovisno o primarnoj stabilnosti, opterećenje implantata može biti imedijatno ili odgođeno.

Zamjena zubnog korijena implantatom provodi se ukoliko se procijeni da isti nije moguće endodontski liječiti (npr. vertikalni lom korijena). Implantat se najčešće odmah opskrbljuje nadgradnjom i privremenom krunicom ili se, u slučaju nedostatka kosti, prvo provodi augmentacija. Nakon što se implantat oseointegrira pristupa se izradi trajnog protetskog rješenja.

Koncept ugradnje implantata i zuba unutar jednoga sata zahtjeva prethodno snimanje čeljusti (trodimenzijska kompjutorska tomografija) i virtualno planiranje položaja implantata uz pomoć računalnog programa. Ukoliko je volumen kosti dovoljan, a to je vidljivo iz CT snimke, naručuje se kirurška šablona iz Procera tvornice iz Švedske koja omogućuje ugradnju implantata. Zahvat je minimalno invazivan što podrazumjeva operaciju bez rezova i šivanja te je poslije operacije obično dovoljno popiti tabletu protiv bolova. Iz te iste šablone se u zubotehničkom laboratoriju izlijeva sadreni model na kojemu se izrađuju zubi tako da pacijent dobija i implantate i zube unutar jednoga sata.

Od ugradnje implantata do izrade trajnog protetskog rješenja, do prije nekoliko godina moralo se čekati 3-6 mjeseci. Taj period bio je potreban kako bi došlo do oseointegracije implantata. Napretkom tehnologije površina implantata je poboljšana tako da je danas u velikom broju slučajeva moguće imedijatno opterećenje. U područje gdje nedostaje zub ugrađuje se implantat i ovisno o strukturi kosti privremena ili trajna krunica.

Pojmovnik

1. Implantat
Implantat je vijak izrađen od visoko kristaliziranog i fosforom obogaćenog titan-oksida, a zadaća mu je zamijeniti zubni korijen. Titan-oksid je bioinertan materijal, što znači da ga organizam ne prepoznaje kao strano tijelo, odnosno ne odbacuje ga.

2. Nadgradnja
Protetska nadgradnja je vezni element koji omogućuje spajanje implantata sa krunicom, mostom ili protezom. Materijal od kojega se izrađuje nadgradnja je cirkon keramika ili titan-oksid.

3. Krunica
Protetski izrađena zubna kruna, odnosno onaj dio zuba koji je vidljiv u ustima. Krunica može biti privremena ili trajna. Privremena krunica se izrađuje u ordinaciji ili laboratoriju od akrilata, a trajna u zubotehničkom laboratoriju od metal-keramike ili bezmetalne keramike.

4. Most
Protetski rad koji ima ulogu premostiti bezubi prostor. Također može biti izrađen od različitih materijala.

5. Oseointegracija
Direktno strukturalno i funkcijsko svezivanje kosti i implantata koje traje 2-3 mjeseca.

6. Augmentacija
U slučajevima kada je volumen kosti nedostatan provodi se povećanje kosti kako bi se dobio dovoljan volumen kosti za ugradnju implantata. Nakon perioda zaraštenja ugrađuje se implantat koji se opskrbljuje nadgradnjom i pripadajućom protetskom suprastrukturom.

Primjeri

Primjer 1.

Primjer 2. 

Primjer 3. (stanje nakon 8. godina)

Primjer 4.